16
Ali danas i uvijek moramo biti spremni živjeti zajedno sa svima, dati svima – svojim ophođenjem – mogućnost da se približe Kristu Isusu. Moramo se osjećati sjedinjeni sa svima, bez razlika, ne dijeleći duše u nepropusne pretince, ne stavljajući im etikete, kao da su roba ili preparirani kukci. Ne možemo se odvajati od drugih, jer bi inače naš život postao bijedan i sebičan.
Kršćani se ne razlikuju od ostalih ljudi ni mjestom podrijetla, ni načinom govora, ni načinom života. Građani su kao i ostali25. Kršćani – mi, kćeri i sinovi moji – moramo nasljedovati Krista, biti alter Christus, a Isus, naš Gospodin, toliko je ljubio ljude da se utjelovio, uzeo našu narav i živio trideset i tri godine na zemlji, u svakodnevnom dodiru sa siromašnima i bogatima, s pravednicima i grešnicima, s mladima i starima, sa Židovima i poganima. Želite li, dakle, učiti od Krista i uzeti primjer iz njegova života? Otvorimo sveto Evanđelje i poslušajmo Božji dijalog s ljudima.
Ad Diognetum, 5, 1.5 (SC 33, p. 63).
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/cartas-1/195/ (17.08.2026.)