To mora biti vaša priprava za neprestani apostolat koji Isus od nas traži, kao što je neprestano kucanje srca. Djeco moja, Gospodin nas je pozvao u svoje Djelo u trenucima u kojima se mnogo govori o miru, a mira nema: ni u dušama, ni u ustanovama, ni u društvenom životu, ni među narodima. Neprestano se govori o jednakosti i o demokraciji, a postoje kaste: zatvorene, neprobojne.

Pozvao nas je u vremenu u kojem se vapi za razumijevanjem, a razumijevanje se ne živi, katkad ni među osobama koje djeluju u dobroj vjeri i žele prakticirati ljubav, jer ljubav je, više nego u davanju, u razumijevanju.

To su trenuci u kojima se fanatici i nepopustljivci – nesposobni prihvatiti tuđe razloge – unaprijed opravdavaju, žigošući kao nasilne i agresivne one koji su njihove žrtve. Pozvao nas je, napokon, kada se mnogo čuje govoriti o jedinstvu, a možda je teško zamisliti da može postojati veća nesloga, ne samo među ljudima općenito, nego i među samim katolicima.