Mi se, predraga djeco, moramo ophoditi sa svima, ne smijemo se osjećati nespojivima ni s kim. Ima mnogo nadnaravnih razloga koji to od nas zahtijevaju, i već sam vas na dosta njih podsjetio; sada vam želim ukazati na još jedan.

Kada dolazimo u Djelo, ne odvajamo se od svijeta; u svijetu smo bili prije Kristova poziva, i u svijetu ostajemo i poslije, a da se nisu promijenile naše sklonosti ni naši ukusi, naš profesionalni posao, naša narav. Ne smijete biti svjetski ljudi, ali i dalje pripadate svijetu, ljudi ste s ulice, jednaki tolikim osobama koje svakodnevno žive s vama na poslu, na studiju, u uredu, u domu.

Iz toga suživota uzimate prigodu da duše približite Kristu Isusu, i logično je da ga ne izbjegavate. Štoviše, potrebno je da ga tražite, da ga njegujete, jer ste apostoli, s apostolatom prijateljstva i povjerenja, i ne možete se zatvoriti iza ikakva zida koji bi vas izdvojio od vaših kolega: ni materijalno – jer nismo redovnici – ni duhovno, jer je plemenito i iskreno ophođenje sa svima ljudsko sredstvo vašega rada s dušama.

Vaše će ponašanje prema drugima tako imati značajke koje se rađaju iz ljubavi: obzirnost u ophođenju, uljudnost, ljubav prema tuđoj slobodi, srdačnost, simpatičnost. Tako to jasno kaže Apostol! Premda slobodan od sviju, svima sam se učinio slugom, da zadobijem što više duša. Sa Židovima sam živio kao Židov, da ih obratim; s onima koji su podložni Zakonu, živio sam kao da sam podložan Zakonu, premda to nisam, samo da zadobijem one koji su živjeli podložni; s onima koji nisu bili podložni Zakonu, živio sam kao da ni ja nisam – premda sam imao zakon u odnosu na Boga, imajući zakon Isusa Krista – e da bih zadobio one koji su živjeli bez zakona. Postao sam slab sa slabima, da zadobijem slabe; svima sam postao sve, da sve spasim²⁰.

I dodaje razlog, kada piše Rimljanima: tko god zazove ime Gospodnje, bit će spašen. Ali kako će ga zazvati ako ne vjeruju u Njega? Ili kako će vjerovati u Njega, ako o Njemu nisu čuli govoriti? A kako će čuti govoriti o Njemu, ako im nitko ne propovijeda?²¹. Da biste propovijedali Krista, djeco moja, ne smijete se ograničiti na govorenje ili davanje dobrog primjera; potrebno je i da slušate, da budete spremni zapodjenuti otvoren i srdačan dijalog s dušama koje želite približiti Bogu.

Zacijelo ćete naći mnoge koji, potaknuti milošću, ne žude ni za čim drugim nego da iz vaših usta čuju radosnu vijest; ali i oni će imati što reći: dvojbe, pitanja, mišljenja koja žele provjeriti, poteškoće. Slušajte ih, družite se s njima, živite zajedno s njima da ih upoznate i da se date upoznati.

Djelo Božje – ne zaboravite to – nešto je najoprečnije fanatizmu, najveći prijatelj slobode. I uvjereni smo da je put kojim se drugima donosi istina: moliti, razumjeti, družiti se; a zatim, potaknuti na razmišljanje i pomoći proučavati stvari.