Prvi nam pripovijeda susret Isusa s Nikodemom. Učitelju – kaže onaj čovjek, ugledan muž među Židovima – znamo da si od Boga došao da nas poučiš; jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njime²⁸. Isus mu odgovara, djeco moja, rečenicom koja naizgled nema nikakve veze s onim što je Nikodem izgovorio, ali koja privlači njegovu pozornost i osvaja ga; potiče sugovornika na dijalog: jer zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega²⁹.

Tako je započeo razgovor, koji već znate; jednako vam je poznat i ishod: u času neuspjeha križa ondje će biti Nikodem, da hrabro zatraži od Pilata Gospodinovo Tijelo.

A Samarijanka? Zar Isus Krist ne čini isto, počinjući razgovarati s njom, preuzimajući inicijativu, premda non enim coutuntur Iudaei Samaritanis³⁰, premda Židovi i Samarijanci nisu imali međusobnog ophođenja? Isus govori o onome za što zna da zanima onu ženu: o vodi po koju svaki dan mora s mukom ići na Jakovljev zdenac, o živoj vodi, tako čudesnoj da qui autem biberit ex aqua, quam ego dabo ei, non sitiet in aeternum³¹, da tko je bude pio, nikada više neće ožednjeti.

Plodovi Kristova dijaloga pojavljuju se također u Evanđelju: obraćenje one grešnice, preobrazba njezine duše, koja postaje apostolska duša – venite et videte hominem, qui dixit mihi omnia quaecumque feci: numquid ipse est Christus?³²; dođite i vidite čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila: da on nije Krist? –; i vjera mnogih drugih Samarijanaca koji su najprije povjerovali u Njega zbog riječi žene³³, a zatim su tvrdili: sada više ne vjerujemo zbog onoga što si ti rekla, jer sami smo ga čuli i spoznali da je ovaj uistinu Spasitelj svijeta³⁴.

Drugom je prigodom bogati mladić – iz dobre obitelji, rekli bismo danas – postavio pitanje Gospodinu: Učitelju dobri, što mi je činiti da postignem život vječni?³⁵; a Isus mu odgovara: zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini. Uostalom, želiš li ući u život vječni, čuvaj zapovijedi. Upita ga on: koje zapovijedi? Isus odgovori: ne ubij, ne čini preljuba, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca i majku, i ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Reče mladić: sve sam te zapovijedi čuvao od svoga djetinjstva. Što mi još nedostaje?³⁶.

Ljudskim očima, djeco moja, to je bila velika prilika za kompromis. Što bi se drugo moglo poželjeti da se taj mladić, bogat – dives erat valde³⁷ – i utjecajan, pridruži skupini Kristovih sljedbenika? Isusov odgovor, međutim, mogao je biti samo jedan, jer u nauku nema mjesta nagodbama, premda se popuštanjem naizgled postižu apostolski rezultati; Gospodinov je odgovor pun nježnosti – tolike da je, kad je mladić otišao žalostan, iz Božjega srca izišao jecaj – ali je jasan, odlučan, bez dvosmislenosti koje bi prikrile tvrdoću istine: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš, novac podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu; a onda dođi i slijedi me³⁸.

I još jedan primjer: onaj koji nam Gospodin daje s Križa, kao da nas želi poučiti da se žar za dušama, koji nas potiče da se družimo, da razgovaramo, da vodimo dijalog s ljudima, mora očitovati sve do smrti. To je uzbudljiv, dirljiv razgovor što ga Krist na vrhu Golgote vodi s dvojicom razbojnika raspetima s Njime.

Ovaj put nije Isus započeo razgovor, ali njegova prisutnost na stratištu i njegove patnje rječitije su od ikakve riječi. Ako si ti Krist, spasi sebe i spasi nas³⁹, reče huleći zli razbojnik. A dobri: kako!, zar se ni ti ne bojiš Boga, kad si i sam u istoj muci? Mi smo pravedno na stratištu, jer primamo zasluženu kaznu za svoja nedjela; ali ovaj nije učinio nikakva zla. A zatim reče Isusu: Domine, memento mei; Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje⁴⁰. Djeco moja, kratki Isusov odgovor, kojim se uključuje u razgovor dvojice zločinaca, bio je spasenje za onoga koji se pokajao: zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju⁴¹.