Kao što vidite, predrage kćeri i sinovi, skladno prakticiranje svete popustljivosti i svete nepopustljivosti lako je i teško: lako, jer nas potiče Kristova ljubav i pomaže nam njegova milost; teško, jer se tome protive zle sklonosti naše osobne bijede, i potrebno je uzeti u obzir mnoge čimbenike, kako se problemi ne bi rješavali pogrešno i nabrzinu.

U koru Svetog Toribija u Liébani ima, kako mi kažu, konzola koje kao da podupiru rebra svodova; neki ste ih od vas zacijelo vidjeli. Jedna od konzola prikazuje pseću glavu, a ona sa suprotne strane mačju. Obično objašnjavaju da mačka označava staroga čovjeka, kojega svi nosimo u sebi; a pas upućuje na novoga čovjeka, onoga kojega je Isus Krist rodio svojim Otkupljenjem. No katkad sam pomišljao da te konzole mogu biti i simbol ophođenja među ljudima: narodi, vjeroispovijesti, rase, osobe koje žive kao pas i mačka, u neprestanoj svađi, ali koje imaju obvezu živjeti zajedno, podupirući težinu svoda, mir i spokoj svijeta.

Ne zaboravite da, ako ima stvari koje razjedinjuju, uvijek ima i stvari koje ujedinjuju, koje mogu olakšati ophođenje puno poštovanja, prijateljsko, odano; i koje mi, djeca Božja – u njegovoj pravoj Crkvi – moramo znati iskoristiti i istaknuti, da tako privučemo k svjetlu iis qui ignorant et errant¹⁷, one koji ne poznaju istinu i u zabludi su.

Nikada mi se nije posve sviđao onaj primjer koji neki običavaju navoditi za opis ponašanja kršćanina: dobre jabuke, koje se pokvare kada se u košaru u kojoj stoje stavi truo plod. Mi se, djeco moja, ne smijemo bojati suživota s onima koji ne posjeduju ili ne žive nauk Isusa Krista.

Uz prikladan oprez, ne smijemo odbaciti nikoga, jer imamo dovoljna duhovna, asketska i intelektualna sredstva da se ne damo pokvariti: dijete Božje u Djelu ne smije dopustiti da na njega utječe ozračje, nego mora biti ono koje daje ozračje onima koji ga okružuju, naše ozračje, ozračje Isusa, našega Gospodina, koji je živio zajedno s grešnicima i s njima se družio¹⁸.