Gospodin je za nas htio taj duh, koji je njegov. Zar ne vidite njegov neprestani žar da bude s mnoštvom? Zar vas ne osvaja promatrati kako nikoga ne odbija? Za svakoga ima riječ, svima otvara svoje preslatke usne; i poučava ih, prenosi im nauk, donosi im vijesti radosti i nade, tom čudesnom, jedinstvenom činjenicom Boga koji živi zajedno s ljudima.

Katkad im govori iz lađice, dok sjede na obali; katkad na gori, da ga sve mnoštvo dobro čuje; katkad usred buke gozbe, u tišini doma, hodajući među usjevima, sjedeći pod maslinama. Obraća se svakome prema onome što svatko može razumjeti: i navodi primjere mreža i riba za ribarski svijet; sjemena i vinograda za one koji obrađuju zemlju; domaćici će govoriti o izgubljenoj drahmi; Samarijanki, uzimajući prigodu od vode koju žena dolazi zahvatiti na Jakovljevu zdencu. Isus prima sve, prihvaća pozive koje mu upućuju i – kada ga ne pozovu – katkad se On sam pozove: Zachaee, festinans descende, quia hodie in domo tua oportet me manere⁴; Zakeju, žurno siđi, jer danas mi je odsjesti u tvojoj kući.

Krist hoće da se svi ljudi spase⁵, da se nitko ne izgubi; i žuri se dati svoj život za sve, u rasipanju ljubavi, koje je savršena žrtva paljenica. Isus ne želi uvjeravati silom i, boraveći uz ljude, među ljudima, blago ih potiče da ga slijede, u potrazi za pravim mirom i istinskom radošću.