Naša se ljubav još ne iscrpljuje: moramo živjeti zajedno i s onima koji su nasuprot Kristu, jer im – u protivnom – nećemo moći učiniti to dobro da ga upoznaju. Nemojte se, ipak, dati zavesti lažnim taktikama apostolata, jer ćete naići na zaslijepljene ljude, čak i zbog same dobre želje da zadobiju duše, koji će – pod izlikom da idu tražiti izgubljenu ovcu – na kraju pasti u živi pijesak zablude koju žele suzbijati, prevareni kompromisima, ustupcima ili nerazboritim popuštanjima.

Želimo činiti dobro svima: onima koji ljube Isusa Krista i onima koji ga možda mrze. Ali ovi nam k tome zadaju mnogo žalosti: zato moramo nastojati postupati s njima s ljubavlju, pomagati im da nađu vjeru, ugušiti zlo – ponavljam – u obilju dobra. Ne smijemo nikoga gledati kao neprijatelja: ako se protiv Crkve bore u zloj vjeri, naše ispravno ljudsko ponašanje, čvrsto i ljubazno, bit će jedino sredstvo da, s milošću Božjom, otkriju istinu ili je barem poštuju.

Ako se njihovi napadi rađaju iz neznanja, naš će nauk – potvrđen primjerom – moći učiniti da padne veo s njihovih očiju. Uvijek ćemo braniti sveta prava Crkve, ali nastojat ćemo to činiti ne ranjavajući, ne ponižavajući, trudeći se da ne izazovemo sumnjičavost ni ogorčenost.

Protiv koga smo? Ni protiv koga. Ne mogu ljubiti đavla, ali sve koji nisu đavao – koliko god bili zli ili se takvima činili – ljubim od srca. Ne osjećam se, niti sam se ikada osjećao, protivnikom bilo koga; odbacujem ideje koje idu protiv vjere ili protiv morala Isusa Krista, ali istodobno imam dužnost prihvatiti, s Kristovom ljubavlju, sve one koji ih ispovijedaju.

Mnogo su puta te zablude plod pogrešne formacije. U nemalo slučajeva ti jadnici vjerojatno nisu imali nikoga tko bi ih poučio istini. Mislim zato da će na dan suda biti mnogo duša koje će Bogu odgovoriti kao što je odgovorio uzeti kraj kupališta – hominem non habeo⁵¹, nije bilo nikoga tko bi mi pomogao – ili kao što su odvratili oni radnici bez posla na pitanje gospodara vinograda: nemo nos conduxit⁵², nisu nas pozvali da radimo.

Makar njihove zablude bile skrivljene i njihova ustrajnost u zlu svjesna, u dnu tih nesretnih duša postoji duboko neznanje koje samo Bog može izmjeriti. Čujte Isusov vapaj na križu, kojim ispričava one koji su ga ubijali: Pater, dimitte illis: non enim sciunt quid faciunt⁵³; Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Slijedimo primjer Isusa Krista, ne odbacujmo nikoga: da bismo spasili jednu dušu, moramo ići do samih vrata pakla. Dalje ne, jer se dalje ne može ljubiti Boga.