13. Moliti još usrdnije

54. Ja ću uskoro morati otići; zato bih vam prije toga htio reći koju riječ. Pogledajte kako je Dijete ljupko: bespomoćno je.

Ovi su pjevali da je došao na zemlju da trpi, a ja vam kažem: da trpi i da druge poštedi trpljenja. On je znao da ide na Križ, pa ipak, danas postoje neke teorije, neka lažna askeza koja o Gospodinu govori kao da je na Križu, bijesan, i kao da ljudima kaže: ja sam ovdje na Križu, i zato i vas pribijam na njega. Ne, djeco moja! Gospodin je raširio ruke kretnjom vječnoga Svećenika i dao se prikovati na drvo Križa da mi ne bismo trpjeli, da bi naša trpljenja bila blaža, čak slatka, mila.

Na ovoj su zemlji bol i ljubav nerazdvojivi; u ovom životu treba računati s Križem. Tko ne računa s Križem, nije kršćanin; tko ne računa s Križem, svejedno na njega nailazi, a k tome na križu nalazi očaj. Računajući s Križem, s Kristom Isusom na Križu, možete biti sigurni da ćete u najtežim trenucima, ako dođu, biti u najboljem društvu, sretni, sigurni, jaki; ali za to treba biti kontemplativna duša.

55. Moja djeca i ja moramo u svijetu, usred ulice, usred svoga profesionalnoga rada, svatko u svome, biti kontemplativne duše, duše koje neprestano razgovaraju s Gospodinom, pred onim što se čini dobrim i pred onim što se čini lošim: jer je za dijete Božje sve uređeno na naše dobro. Ljudima je sve previše ako ono što dolazi nije dobro; za nas, koji se ophodimo s Isusom, koji živimo u prisnosti s Isusom Kristom, našim Gospodinom i našom Ljubavlju, nema protivština ni loših događaja: omnia in bonum!¹.

Prisnost s Kristom znači biti duše molitve. Morate naučiti ophoditi se s Gospodinom od jutra do večeri; morate naučiti moliti cijeli dan. Vidjet ćete kakva utjeha, vidjet ćete kakva radost, kako će vam dobro ići! Osim toga, to hoće On. Imam ovdje, zapisane u rokovniku, neke tekstove iz Svetoga pisma koje često čitam i mnogo razmatram. Volio bih da i vi činite isto. Jer, ako vam ja kažem da se valja ophoditi s našim Gospodinom u molitvi, to već nešto znači: star sam svećenik, imam gotovo sedamdeset godina. Osim toga, ja sam Otac kojega je Gospodin izabrao za vas na zemlji, ovdje, u ovoj velikoj obitelji Djela; volim vas cijelom svojom dušom i ne mogu vam govoriti jedno, a misliti drugo… Ali – prije svega – gledajte, ne kažem vam to samo ja: sam Gospodin nam to kaže:

«Et omnia quæcumque petieritis in oratione credentes accipietis»². Piše to sveti Matej: sve što od mene zaištete u molitvi, vjerujući, sve ćete primiti. A mi trebamo mnogo toga. Ova obitelj Opusa Dei, raširena po cijelome svijetu, treba mnogo Božjih blagoslova u godini koja dolazi. Molit ćemo svom dušom, svom vjerom, govoreći Gospodinu s nježnošću, svatko u samoći svoga srca, u kojoj nije sam: Isuse, želimo ovo… Vi kažete: želimo što hoće Otac, i tako ste brže gotovi, zar ne? Jer ja, k tome, hoću ono što hoće On; tako da je On u velikom škripcu.

«Iterum dico vobis – kaže nam sveti Matej – quia, si duo ex vobis consenserint super terram, de omni re quamcumque petierint fiet illis a Patre meo qui in cælis est»³. Dovoljno je da se dvojica slože oko onoga što će moliti, a nas su tisuće koji molimo isto. Kakvu sigurnost moramo imati! Kakve li sigurne nade! Nada uistinu božanska, nadnaravna, jer je utemeljena na Ljubavi, na vjeri i na riječima samoga Isusa Krista.

56. Tvrdi da će nam ono što zamolimo dati njegov Otac koji je na nebesima. Ova se naša obitelj u svijetu osjeća sjedinjenom s Ocem nebeskim kao nijedna druga. Imamo Oca i neprestano osjećamo Božje sinovstvo. Nisam to htio ja, htio je On. Mogao bih vam reći čak i kada, i u kojem trenutku, i gdje se dogodila ona prva molitva djeteta Božjega.

Naučio sam ga zvati Ocem, u Očenašu, od malena; ali osjetiti, vidjeti, diviti se toj Božjoj želji da budemo njegova djeca…, na ulici i u tramvaju – sat, sat i pol, ne znam –; Abba, Pater!, morao sam vikati.

U Evanđelju ima čudesnih riječi; sve su one takve: «Nitko ne pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti»⁴. Onoga je dana izričito, jasno i odlučno htio da se vi, zajedno sa mnom, uvijek osjećate djecom Božjom, djecom ovoga Oca koji je na nebesima i koji će nam dati što god zamolimo u ime njegova Sina.

57. Djeco moja, «omnia quæcumque orantes petitis, credite quia accipietis, et evenient vobis»⁵. To je iz svetoga Marka: sve što god zaištete u molitvi – sve! – vjerujte da će vam se dati. Molimo zajedno! A kako se moli Boga, našega Gospodina? Kao što se moli majku, kao što se moli brata: katkad pogledom, katkad kretnjom, katkad tako da se dobro vladamo, da budu zadovoljni, da im pokažemo nježnost; katkad riječima. Pa eto: tako molite. Svim se ljudskim načinima sporazumijevanja s drugom osobom moramo poslužiti da bismo molili i ophodili se s Bogom.

Sveti Luka: «Omnis enim qui petit accipit, et qui quærit invenit, et pulsanti aperietur»⁶. Gospodin sluša svakoga tko ga za nešto moli; ali treba moliti s vjerom, već sam to rekao, i to više ako smo barem dvojica, a ovdje nas je toliko tisuća.

«Si quid petieritis Patrem in nomine meo, dabit vobis»⁷. Ovo je iz svetoga Ivana: što god zaištete od Oca u moje ime, dat će vam; u Isusovo ime. Kad ga svaki dan primate u euharistiji, recite mu: Gospodine, u tvoje ime molim Oca… I molite ga za sve ono što je potrebno da bismo mogli bolje služiti Crkvi Božjoj i bolje raditi za slavu Gospodinovu: Oca i Sina i Duha Svetoga; Preblaženoga Trojstva, jedinoga Boga.

«Petite et accipietis, ut gaudium vestrum sit plenum»⁸: ištite, primit ćete i ispunit ćete se radošću. Ovaj gaudium cum pace⁹ koji svaki dan molimo od Gospodina u našim Preces stvarnost je u životu djeteta Božjega koje se vlada – sa svojim borbama, sa svojim sitnicama, sa svojim pogreškama; ja imam toliko pogrešaka…, vi ćete ih imati nekoliko –, koje se dobro vlada prema Gospodinu, jer ga ljubi, jer ga voli. Tom će mojem sinu neizostavno dati ono što moli i, k tome, radost koju mu ništa na zemlji neće moći oteti iz srca.

58. Više: više ophođenja i više sjedinjenja. Čitam vam riječi koje su također iz svetoga Ivana, Apostola koji je – ljudski govoreći – najbolje poznavao Isusa Krista. «Si manseritis in me, et verba mea in vobis manserint, quodcumque volueritis petetis, et fiet vobis»¹⁰; ako ostanete sjedinjeni sa Mnom, a moje riječi, moj nauk, ostanu u vama, što god zaištete, bit će vam dano.

Dakle, to sjedinjenje s Isusom, to ophođenje, to ostajanje u Kristu mora nam dati potpunu sigurnost. Ja je imam, djeco. Jer ove riječi koje vam tumačim – već sam vam to rekao – služe mi za razmatranje, da se iznova ispunim radošću u trenucima kad se treba boriti.

Zato, budući da mi ova hrana čini dobro, želim je dati i vama: želim vam dati sigurnost da je molitva svemoguća. Molite mnogo, dobro sjedinjeni jedni s drugima bratskom ljubavlju; molite k tome i na Očevu nakanu, za ono što Otac moli u misi, što neprestano moli od Gospodina. Neprestano, rekao sam, i ne ispravljam se: čak i sada, u ovom času, molim, a ne samo razgovaram s vama. Razgovaram s Bogom, našim Gospodinom, i molim ga za tolike stvari koje su potrebne Crkvi i Djelu; molim ga da ukloni neke zapreke koje su nas natjerali da prihvatimo kad smo došli u Rim. Neka vas to ne brine, ali već znate: ne zanimaju me – niti su me ikada zanimali – ni zavjeti, ni zavoji, ni zavjese, ni zavrtnji.

Molite također za mir u svijetu: da ne bude ratova, da prestanu ratovi i mržnje. Molite za društveni mir: da ne bude klasne mržnje, da se ljudi vole; da znaju živjeti zajedno, da znaju opravdavati, da znaju opraštati; inače Kristovu ljubav ne vidim nigdje.

Djeco moja, to ćemo isto moliti i od Presvete Djevice. Kad ne budete znali što reći Gospodinu, možda čak ni ponoviti ono što vam sada govorim, ovako, kao u obiteljskom razgovoru, uteknite se Djevici: Majko moja, koja si Majka Božja, reci mi što mu moram reći, kako mu to moram reći da me usliša. I blažena Djevica, koja je i naša Majka, uputit će vas, nadahnut će vas, i uvijek ćemo moliti kako valja, i bit ćete kontemplativci.