23. Ut videam!, ut videamus!, ut videant!

113. Svijet je vrlo uzburkan, a Crkva također. Možda je svijet takav kakav jest zato što je Crkva u takvu stanju… Želio bih da u središtu vašega srca bude onaj krik sirotoga slijepca iz Evanđelja¹, kako bi učinio da stvari ovoga svijeta vidimo sa sigurnošću, s jasnoćom. Za to ne trebate ništa drugo nego biti poslušni u ono malo što vam se zapovijeda, slijedeći upute koje vam daju direktori.

Govorite često Gospodinu, tražeći njegovu prisutnost: Domine, ut videam! Gospodine, da progledam! Ut videamus!: da jasno vidimo stvari u ovoj svojevrsnoj revoluciji, koja to nije: to je nešto sotonsko… Volimo svakoga dana sve više Crkvu, Rimskoga prvosvećenika – kako je lijep taj naslov, Rimski prvosvećenik! –, i ljubimo svakoga dana sve više sve ono što nas je Krist Isus naučio u godinama svojega zemaljskog hodočašća.

Imajte veliku ljubav prema Preblaženomu Trojstvu. Gajite stalnu privrženost Majci Božjoj, zazivajući je često. Samo ćemo tako ići dobrim putem. Ne odvajajte Josipa od Isusa i Marije, jer ih je Gospodin sjedinio na čudesan način. A zatim, svatko na svoju dužnost, svatko na svoj posao, koji je molitva. Svaki je trenutak molitva. Rad, ako ga obavljamo s dužnim redom, ne odvraća nas od misli na Boga: jača nam želju da sve činimo za Njega, da živimo za Njega, s Njime, u Njemu.

Reći ću vam ono što vam uvijek govorim, jer istina ima samo jedan put: Bog je u našim srcima. Uzeo je u posjed našu dušu u milosti, i ondje ga možemo tražiti; ne samo u svetohraništu, gdje znamo da se nalazi – pobudimo izričit čin vjere – uistinu, sa svojim Tijelom, sa svojom Krvlju, sa svojom Dušom i sa svojim Božanstvom, Sin Marijin, onaj koji je radio u Nazaretu i rodio se u Betlehemu, onaj koji je umro na Kalvariji, onaj koji je uskrsnuo; onaj koji je došao na zemlju i toliko trpio iz ljubavi prema nama. Zar vam to ništa ne govori, djeco moja? Ljubav! Naš život mora biti život Ljubavi; naš prosvjed mora biti ljubiti, odgovarati činom ljubavi na sve što je neljubav, nedostatak ljubavi.

Gospodin gura Djelo naprijed. Toliko zvanja u cijelome svijetu! Nadam se ove godine mnogim zvanjima u Italiji, kao i posvuda, ali to dobrim dijelom ovisi o vama i o meni, o tome da živimo životom vjere, da neprestano budemo u ophođenju – upravo sam to rekao – s Isusom, Marijom i Josipom.

Djeco moja, čini vam se da sam ozbiljan, ali nije tako. Samo sam malčice umoran.

Neka svatko kaže, za sebe i za druge: Domine, ut videam! Gospodine, da progledam; daj da progledam očima svoje duše, očima vjere, očima poslušnosti, čistoćom svoga života. Da vidim svojim razumom, kako bih branio Gospodina na svim područjima svijeta, jer se na svima njima diže pobuna da se Krista istjera, čak i iz njegove kuće.

Đavao postoji i mnogo radi. Đavao osobito nastoji razoriti Crkvu i ukrasti naše duše, odvratiti nas od našega božanskog puta, puta kršćana koji žele živjeti kao kršćani. Vi i ja se moramo boriti, djeco, svakoga dana. Do posljednjega dana svoga života morat ćemo se boriti! Tko to ne bude činio, ne samo da će u dubini svoje duše osjećati krik koji ga podsjeća da je kukavica – Domine, ut videam!, ut videamus!, ut videant!; ja molim za sve, činite i vi isto –, nego će i shvatiti da će postati nesretan i da će unesrećiti druge. Dužan je svima slati pomoć svojega dobrog duha; a ako ima loš duh, slat će nam pokvarenu krv, krv koja ne bi smjela doprijeti do nas.

Oče, jeste li plakali? Malo, jer svi ljudi katkad plaču. Nisam plačljivac, ali katkad, da. Ne stidite se plakati: samo životinje ne plaču. Ne stidite se voljeti: moramo se voljeti svim svojim srcem, stavljajući među nas Srce Kristovo i Preslatko Srce Svete Marije. I tako nema straha. Volite se, ophodite se jedni s drugima srdačno. Neka nitko ne ostane osamljen!

Djeco moja, ljubite sve. Mi nikome ne želimo zlo; ali ono što je istina, i što je bilo istina jučer, i što je bilo istina prije dvadeset stoljeća, istina je i sada! Ono što je bilo lažno ne može se pretvoriti u istinu. Ono što je bilo porok nije krepost. Ja ne mogu reći suprotno. I dalje je porok!

Djeco moja, unatoč ovom uvodu, moram vam ponoviti: budite radosni. Otac je vrlo zadovoljan i želi da njegove kćeri i njegovi sinovi po cijelome svijetu budu vrlo zadovoljni. Inzistiram: zazivajte u svome srcu, u stalnom ophođenju, to zemaljsko trojstvo, Isusa, Mariju i Josipa, da budemo blizu njih troje i da možemo pobijediti sve stvari ovoga svijeta i sve Sotonine prijevare. Na taj će način svatko od nas pomoći svima koji pripadaju ovoj velikoj obitelji Opusa Dei, a to je obitelj koja radi. Tko ne radi, neka shvati da se ne ponaša dobro… Rad koji nije samo ljudski – ljudi smo, to mora biti ljudski rad –, nego i nadnaravan, jer nam nikada ne nedostaje prisutnost Božja, ophođenje s Bogom, razgovor s Bogom. Sa svetim Pavlom reći ćemo da je naš razgovor na nebesima.

Dakle, djeco moja, Otac je zadovoljan. Otac ima srce i zahvaljuje Bogu, našemu Gospodinu, što mu ga je darovao. Tako vas mogu voljeti, i volim vas – znajte to – svim srcem. Svi sjedinjeni recimo tu strelovitu molitvu: Domine, ut videam!, da svatko progleda. Ut videamus!, da se sjetimo moliti da drugi progledaju. Ut videant!, da molimo to božansko svjetlo za sve duše bez iznimke.