Duša se pobožanstvenjuje: njezin novi život toliko odudara od onoga prijašnjeg, i od onoga na koji toliko puta nailazi oko sebe! Vjera nam kaže da je duša u stanju milosti uistinu pobožanstvenjena duša: dao nam je Bog velike i dragocjene milosti koje bijaše obećao, da vas po njima učini dionicima božanske naravi⁸. To bogoslovno poimanje čovjeka udaljeno je od čisto ljudskoga i naravnoga poimanja gotovo koliko je Bog udaljen od čovječanstva. Ljudi smo, od krvi i mesa, a ne anđeli. Ali i na tijelo se, utjecajem duše u milosti, prelijeva to pobožanstvenjenje, kao predokus slavnoga uskrsnuća.

I hoću li se usuditi reći: jer sam svet? Kad bih rekao svet u smislu posvetitelja, kojemu nije potreban nitko tko bi ga posvetio, bio bih ohol i lažljivac. Ali ako pod svetim razumijemo posvećenoga, prema onome: budite sveti, jer sam ja svet; onda neka se usudi i Tijelo Kristovo, sve do posljednjega čovjeka koji vapije s krajeva zemlje, sa svojom Glavom i pod svojom Glavom, i neka smjelo kaže: jer sam svet⁹.