Nismo sami. Vae soli¹³⁰: nesretni oni koji su sami. Nastojmo da nam ne uzmanjka osjećaja odgovornosti, znajući da smo karike jednoga te istog lanca. Stoga – moramo doista reći svatko od nas, djece Božje, u njegovu Djelu – hoću da se ta karika koja sam ja ne prekine: jer prekinem li se, izdajem Boga, svetu Crkvu i svoju braću. I radovat ćemo se čvrstoći drugih karika; veselit ću se što ima karika od zlata, od platine, optočenih dragim kamenjem. Nijedno dijete Božje nije samo, nitko nije zaseban stih: mi smo stihovi iste epske, božanske pjesme, i ne možemo razbiti to jedinstvo, taj sklad, tu djelotvornost.

Morate biti pobjednici u svojim bijedama, čineći pobjednicima i druge. Svi ćete mi zajedno pomoći da ustrajem. S pogreškama, koje svi imamo, i koje nas – kada ih priznajemo, moleći Gospodina za oproštenje – čine poniznima i zaslužuju da kažemo, s Crkvom: felix culpa!¹³¹

Tako ćemo postići vedrinu, pomagat ćemo jedni drugima da želimo i živimo vlastitu svetost i svetost drugih; i imat ćemo onu čvrstoću koja je čvrstoća igraćih karata, koje se ne mogu održati same, ali koje, naslonjene jedna na drugu, mogu tvoriti kulu koja stoji uspravno. Bog računa s našim slabostima, s našom nemoći, i s nemoći drugih; ali računa i s jakošću sviju, ako nas ljubav sjedinjuje. Ljubite blagoslovljeno bratsko ispravljanje, koje osigurava ispravnost našega hoda, istovjetnost dobroga duha: idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata¹³².

Imajmo veliko srce, da ljubimo sva stvorenja na zemlji s njihovim manama, s njihovom naravi. Ne zaboravimo da katkad dušama treba pomoći da hodaju malo-pomalo; moramo ih strpljivo hrabriti da napreduju polako, tako da jedva mogu opaziti kretanje, premda hodaju.

U našoj sjetvi mira i radosti trebat će širiti i promicati i braniti zakonitu osobnu slobodu ljudi; dužnost svakoga čovjeka da preuzme odgovornost koja mu pripada u zemaljskim poslovima; obvezu da brani i slobodu drugih kao svoju vlastitu, i da sve razumije; ljubav da prihvaćamo druge onakvima kakvi jesu – jer svatko od nas ima krivnje i pogreške –, pomažući im s milošću Božjom i s ljudskom otmjenošću da nadvladaju te mane, kako bismo se svi mogli podupirati te dostojanstveno nositi ime kršćana.