21
Jedno je misliti ili osjećati, a drugo pristati. Napast se može lako odbiti: čak je i najmanji stupanj milosti dovoljan da se odupre svakoj požudi i zasluži vječni život52. Ono što nikako ne valja činiti jest razgovarati sa strastima, koje se žele razuzdati.
Napast se pobjeđuje molitvom i mrtvljenjem: kad su me oni mučili, ja sam se odjenuo u kostrijet, postom pokoravajući svoju dušu, i u prsima sam ponavljao molitve53. Unesite ovo uvjerenje u svoj život predanja: da ćemo, budemo li vjerni, moći učiniti mnogo dobra u svijetu. Budite jaki, čvrsti, cjeloviti, nepokolebljivi pred lažnim dražima nevjernosti.
Tako ćemo moći reći sa psalmistom: gurnut sam i poljuljan, već samo što nisam pao, ali me pridržao Gospodin54. Ljubimo te, Gospodine, jer kada dođe napast, daješ nam pomoć svoje jakosti – svoje milosti –, da budemo pobjednici. Zahvaljujemo, Gospodine, što dopuštaš da budemo kušani, kako bismo bili ponizni.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/cartas-1/44/ (18.08.2026.)