Drugi ćete se put naći praznih ruku. Bit će to trenutak da iznova počnete, da poput Šimuna Petra čujete Kristovu zapovijed koja se ponovno oglašava: izvezi na pučinu i bacite svoje mreže za lov. Odvrati mu Šimun: Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa nismo ulovili; ipak, na tvoju riječ bacit ću mrežu. I kad su to učinili, zahvatiše tako veliko mnoštvo riba da se mreža trgala. Stoga dadoše znak drugovima u drugoj lađici da dođu i pomognu im. Dođoše i napuniše obje lađice tako da su gotovo tonule. Vidjevši to, Šimun Petar baci se Isusu pred noge govoreći: idi od mene, Gospodine, jer sam čovjek grešnik⁶⁸.

Sjećajući se bijede od koje smo načinjeni, imajući pred očima neuspjehe koje je prouzročila naša oholost, pred veličanstvom toga Boga – Krista ribara – moramo reći isto što i Petar: Gospodine, ja sam jadan grešnik. I tada – sada vama i meni, kao onda Apostolu – Isus Krist nam ponavlja ono što nam je rekao i kada nas je uhvatio u svoju mrežu, pozvavši nas: ex hoc iam homines eris capiens⁶⁹; odsada ćeš biti ribar ljudi: s božanskom zapovijedi, s božanskim poslanjem, s božanskom djelotvornošću.