Premda smo pred Bogom posve mala djeca, ne smijemo biti djetinjasti. U Djelo se dolazi u dobi prikladnoj da znamo kako su nam noge od gline, da znamo kako smo od krvi i mesa. Bilo bi smiješno postati toga svjestan tek u punoj zrelosti života: poput djetešca od nekoliko mjeseci koje začuđeno otkriva vlastite ruke i noge. Mi smo došli služiti Bogu poznajući svu svoju malenost i svoju slabost; no ako smo se predali Bogu, Ljubav će nas spriječiti da budemo nevjerni.

Uostalom, iznevjeriti, prionuti tada uz neku zemaljsku ljubav – budite sigurni da bi to značilo početak vrlo gorka života, puna tuge, srama, boli. Djeco moja: učvrstite se u ovoj odluci da nikada ne prodate prvorodstvo, da ga s prolaskom godina ne zamijenite za zdjelu leće⁵⁵. Bila bi velika šteta tako proigrati tolike godine požrtvovne ljubavi. Recite: prisegoh čuvati odluke pravednosti tvoje, i svoju prisegu želim ispuniti⁵⁶.

Bog, koji uvijek nagrađuje našu vjernost i podsjeća nas na omnia in bonum⁵⁷, upozorava nas ujedno na stalnu opasnost uznositosti, prema onim riječima svetoga Augustina: onima koji ovako ljube Boga sve pridonosi njihovu većem dobru: baš sve stvari upravlja Bog na njihovu korist, tako da i onima koji zastranjuju i prelaze granice daje da napreduju u kreposti, jer postaju ponizniji i iskusniji. Uče da se na samome putu pravednoga života moraju radovati s veseljem i trepetom, ne pripisujući preuzetno sami sebi sigurnost kojom hode, niti govoreći u vrijeme blagostanja: nikada više nećemo pasti⁵⁸.