Iz dubine vapijem k tebi, Gospodine. Usliši glas moj: neka pazi uho tvoje na glas mojih prošnji. Ako se, Gospodine, budeš spominjao krivica, tko će opstati? Ali ti praštaš, i tvoj mi zakon pomaže da te štujem sa strahopoštovanjem, Gospodine. U tvoja se obećanja nadam, duša se moja uzda u Gospodina. Izrael iščekuje Gospodina više nego noćne straže iščekuju zoru; jer od Njega dolazi milosrđe i obilno je u Njega otkupljenje. On će, dakle, otkupiti Izraela od svih bezakonja njegovih⁶³.

Načinjeni smo od zemaljske gline – de limo terrae⁶⁴ –, od gline od koje se prave vrčevi: krhke, lomljive, nepostojane. No već ste vidjeli kako popravljaju te keramičke posude što su se razbile u komade: metalnim spojnicama, da i dalje služe. Tako sastavljene posude čak su i ljepše: imaju osobitu dražest. Vidi se da su nečemu poslužile. Ako i dalje služe, sjajne su. Osim toga, te posude, kad bi mogle razmišljati, nikada ne bi bile ohole. Nije nimalo čudno što su se razbile, a još manje što su ih popravili, osobito ako je bila riječ o nečemu nezamjenjivu, a hoćeš li mi reći, sine moj, čime se može zamijeniti duša?

Usprkos našim jadnim osobnim bijedama, nositelji smo božanskih bîti neprocjenjive vrijednosti: mi smo Božja oruđa. A budući da želimo biti dobra oruđa, što se manjima i bjednijima budemo osjećali u istinskoj poniznosti, to će sve što nam nedostaje nadomjestiti naš Gospodin: Gospodin upravlja koracima čovjekovim i mili su mu njegovi putovi. Ako i padne, neće ostati oboren: jer mu Gospodin pruža svoju ruku⁶⁵.