Ljubite svetu čistoću, djeco moja: naša je čistoća radosna potvrda, logična posljedica našega predanja u službu Bogu, naše Ljubavi. Mogli smo naklonost svojega srca pokloniti nekom stvorenju; ali, pred Božjim pozivom, položili smo ga cijelo, mlado, ustreptalo, čisto, pred noge Isusa Krista: zato što nam se hoće – a to je itekako nadnaravan razlog – odgovoriti na milost Gospodinovu.

Dopustite mi jednu napomenu: moramo imati veliko poštovanje i duboko štovanje prema bračnom staležu, koji je plemenit i svet – sacramentum hoc magnum est⁹⁶, ženidba je veliki sakrament – i mi ga gledamo kao drugi put poziva, kao čudesno sudjelovanje u stvarateljskoj moći Božjoj. No siguran je nauk vjere da je, sam po sebi, uzvišeniji poziv na plemenit i čist apostolski celibat.

Mi ćemo ići naprijed, s milošću Božjom, ne kao anđeli – jer to bi bio nered, budući da anđeli imaju drugu narav –, nego kao ljudi čisti, jaki, normalni!: ono što toliki na zemlji čine za svoj dom, ono što su naši roditelji činili životom kršćanske vjernosti, činimo mi za Ljubav nad Ljubavima. Ljubite stoga veoma svetu čistoću, zazivajte našu Majku Lijepe Ljubavi, svetu Mariju, i ustrajat ćemo – radosni i nadnaravno plodni – na ovom božanskom Putu našega Djela.

Ako ikada osjetite da je u opasnosti ta milost koju nam je Bog iskazao, ne smijete se čuditi, jer – već sam vam rekao – od gline smo: habemus autem thesaurum istum in vasis fictilibus⁹⁷: glinena posuda koja nosi božansko blago. Ne govorim ti za sada: govorim ti za slučaj da jednom osjetiš kako ti se srce koleba. Za taj ti trenutak, već od ovoga časa, tražim vjernost koja će se očitovati u iskorištavanju vremena i u svladavanju oholosti, u tvojoj odluci da požrtvovno budeš poslušan, u tvome nastojanju da obuzdaš maštu: u tolikim malim, ali djelotvornim pojedinostima, koje čuvaju i ujedno očituju kakvoću tvojega predanja.

Ako u nekom trenutku unutarnja borba postane teža, bit će to dobra prilika da pokažemo kako je naša Ljubav istinska. Za onoga tko je već počeo na neki način kušati predanje, pasti pobijeđen bilo bi kao prijevara, bijedna obmana. Ne zaboravi onaj krik svetoga Pavla: quis me liberabit de corpore mortis huius?⁹⁸, tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? I poslušaj, u svojoj duši, božanski odgovor: sufficit tibi gratia mea!⁹⁹, dosta ti je moja milost!

Ljubav svoje mladosti, koju smo mu s milošću Božjom velikodušno darovali, nećemo mu oduzeti s prolaskom godina. Vjernost je savršenstvo ljubavi: na dnu svih gorčina kojih može biti u životu duše predane Bogu uvijek postoji točka pokvarenosti i nečistoće. Ako je vjernost potpuna i bez pukotine, bit će radosna i neupitna.