Onomu mnoštvu koje slijedi Gospodina nakon umnoženja kruhova i riba Isus je rekao: zaista, zaista, kažem vam: tražite me ne zbog čudesa koja ste vidjeli, nego zato što ste jeli od onih kruhova i nasitili se⁹¹. Čudesa koja Gospodin čini imaju tu glavnu svrhu: očitovati njegovo božanstvo, da bismo imali vjeru. Oni ga zatim upitaše: što nam je činiti da bismo vršili djela Božja? Isus odgovori: djelo je Božje da vjerujete u onoga koga je On poslao. Rekoše mu: kakva dakle ti čudesa činiš da vidimo i vjerujemo? Kakva djela činiš?⁹².

Ako nedostaje volja za vjerovanjem, ponizno raspoloženje duše, Božja se čudesa ne vide; um se kreće u ravnini bez reljefa, bez osjećaja za nadnaravno. Zato, kada im Isus govori o Kruhu Života, o euharistiji, oni i dalje misle na zemaljski kruh. Rekoše mu oni: Gospodine, daj nam uvijek toga kruha⁹³. A kada im izlaže otajstvo koje trebaju vjerovati, u njegovim točnim izrazima, bez mogućnosti da izbjegnu njegov objektivni nadnaravni sadržaj, kada od njih zahtijeva čin bogoslovne vjere – dajući im dovoljnu milost da vjeruju –, nastaje rasulo. Otada mnogi njegovi učenici prestadoše ga slijediti i više nisu išli s njime. Stoga Isus reče dvanaestorici: hoćete li i vi otići? Tada mu Šimun Petar odgovori: Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi smo spoznali i povjerovali da si ti Krist, Sin Božji⁹⁴.

Sada molim, za vas i za sebe, Petrovu vjeru, quae per caritatem operatur⁹⁵, koja djeluje oživljena ljubavlju. Vjeru živu, nepokolebljivu, bez oklijevanja, bez ublažavanja njezina sadržaja, bez ijedne sjene, djelotvornu.