Na plovidbama unutarnjega života i duhovnoga rada Gospodin svojim apostolima daruje ta razdoblja bonace, i stihije, vlastite bijede i zapreke okoline zanijeme: duša uživa, u sebi samoj i u drugima, ljepotu i moć božanskoga, te se ispunja zadovoljstvom, mirom, sigurnošću u svojoj još kolebljivoj vjeri. Osobito one koji počinju Gospodin obično vodi – možda godinama – tim manje olujnim morima, da ih učvrsti u njihovoj prvoj odluci, ne tražeći od njih u početku ono što oni još ne mogu dati, jer su sicut modo geniti infantes¹¹, kao novorođena djeca.