Visok je cilj na koji nas Isus poziva: nedostižan sve do samoga kraja životnoga puta. Uvijek se može težiti za višim, a tko ne napreduje, nazaduje; tko ne raste, umanjuje se. Koji mene jedu, čita se u Knjizi Sirahovoj, još će gladovati; a koji mene piju, još će žeđati²².

Osim toga, ne smijemo zaboraviti da u sebi samima nosimo počelo protivljenja, otpora milosti: rane istočnoga grijeha, možda raspaljene našim osobnim grijesima. Tvojoj gladi za svetošću, sine moj, suprotstavit će se ponajprije lijenost, koja je prva bojišnica na kojoj se treba boriti; zatim buntovnost, nevoljkost da se na ramenima nosi sladak Kristov jaram, luda žudnja, ne za svetom slobodom, nego za razuzdanošću; putenost i, u svakom trenutku – sve podmuklije što godine više prolaze – oholost; a potom čitava povorka zlih sklonosti, jer naše bijede nikada ne dolaze same.

Nemojmo se zavaravati: imat ćemo bijeda. I kad ostarimo, također: iste zle sklonosti kao s dvadeset godina. I jednako će biti potrebna asketska borba, i morat ćemo moliti Gospodina da nam dade poniznost. To je neprestani boj. Militia est vita hominis super terram²³. Ali mir je upravo u ratu. Mir je posljedica pobjede!