Svi imamo pogreške, makar se već godinama i godinama borili da ih pobijedimo. Kada iz asketske borbe izvlačimo malodušje, to znači da smo oholi. Moramo biti ponizni, sa željom da budemo vjerni. Istina je da servi inutiles sumus⁵⁹. Ali s tim beskorisnim slugama Gospodin će učiniti vrlo velike stvari u svijetu ako i mi pridonesemo nešto sa svoje strane: napor da podignemo ruku, kako bismo se uhvatili za onu koju nam Bog – sa svojom milošću – pruža s neba.

Samo se oholi iznenađuju kad vide da su im noge od gline. Čin kajanja i zadovoljštine, i naprijed. Priznajmo da će, osim pogrešaka koje imamo na savjesti, biti i drugih, skrivenih našim očima. Dakle, bol iz ljubavi, i – u prisnosti te boli i te poniznosti – usudit ćemo se reći Gospodinu da u našem životu ima i mnogo ljubavi. Jer ako je pogreška bila stvarna, stvarna je i ljubav koju On sam stavlja u nas i koja nam omogućuje da mu služimo svom snagom svojih srdaca. Govorite često, kao strelovitu molitvu, Petrov čin kajanja nakon zatajenja: Domine, tu omnia nosti; tu scis, quia amo te!⁶⁰.