Strah od onih koji vode našu dušu najđavolskija je napast. Strah i stid, koji ne daju biti iskren, najveći su neprijatelji ustrajnosti. Od gline smo; ali, ako govorimo, glina zadobiva čvrstoću bronce. Držite čvrsto ove misli, provodite ih u djelo, i osigurat ćemo spokoj u služenju Bogu, jer će nas biti vrlo teško smesti.

Djeco moja, došli smo u Djelo da budemo sveti usred svijeta; da bismo to postigli, moramo upotrijebiti sva sredstva. Kada bolesnik ide u kliniku da bi ozdravio, pa ga zamole da skine odjeću jer ga moraju pregledati, a on kaže ne; ako ga pitaju koje simptome ima, a on to ne želi reći… Tu osobu ne treba voditi u kliniku, nego u ludnicu.

Onima koji imaju poslanje da nas formiraju moramo olakšati poznavanje svih naših osobnih okolnosti, ne smijemo se bojati da će znati kakvi smo. Naprotiv: mora nas radovati to što svoju dušu činimo prozirnom. Samo ćemo tako, tom iskrenošću prema Bogu, prema vama samima i prema onima koji vas formiraju, postići – koliko je moguće i s Božjom pomoću – kršćansko savršenstvo, ljudsko savršenstvo, ustrajnost u dobru.