Da bi se postavili temelji neke građevine, katkad treba duboko kopati, doprijeti do velike dubine, načiniti velike željezne nosače i zabijati ih dok se ne oslone na stijenu. Ali za tim nema potrebe ako se odmah naiđe na čvrsto tlo. Za nas je stijena ovo: pobožnost, božje sinovstvo, prepuštanje u Božje ruke, iskrenost i to da glavu držimo u stalnoj stvarnosti običnoga života: ljubim te, Gospodine, jakosti moja. Gospodin je stijena moja, utočište moje i izbavitelj moj¹³.

Sam Isus, Gospodin naš, kaže nam: tko god sluša moj nauk i izvršava ga, bit će sličan mudru čovjeku koji sagradi svoju kuću na stijeni; i zapljušti kiša, i rijeke se izliše iz korita, i duhnuše vjetrovi te silovito udariše na tu kuću, ali ona ne bijaše razorena, jer bijaše utemeljena na stijeni. A onaj tko sluša moj nauk i ne vrši ga, bit će sličan ludu čovjeku koji sagradi svoju kuću na pijesku; i zapljušti kiša, i rijeke se izliše iz korita, i duhnuše vjetrovi te silovito udariše na tu kuću, i ona se sruši, i ruševina njezina bijaše velika¹⁴.