Djeco moja: sve to, što smo naumili, svodi se na to da budemo odani u svojim malim dužnostima svakoga trenutka, sigurni da činimo nešto vrlo veliko: svoju obvezu kršćana predanih služenju Gospodinu u ovom životu koji prolazi, dok očekujemo vječni. Jer svako je tijelo kao trava, i sva slava njegova kao cvijet travni: usahnu trava i cvijet njezin otpade; ali riječ Gospodnja ostaje dovijeka⁸⁸.

Mislite također na to da statutum est hominibus semel mori⁸⁹, da se samo jednom umire. Jedni u djetinjstvu; drugi mladi, poput vas; treći u punoj zrelosti; četvrti kad su već ostarjeli. Ne smijemo gubiti vrijeme, jer je kratko: moramo uistinu prionuti uz tu zadaću svoga osobnog posvećenja i svoga apostolskog rada, koju nam je povjerio Gospodin: treba ga trošiti vjerno, odano, dobro upravljati – s osjećajem odgovornosti – talentima koje smo primili, kako bismo naprijed vodili Djelo Božje.

Božanski poziv zahtijeva od nas nedodirljivu, čvrstu, djevičansku, radosnu, neupitnu vjernost vjeri, čistoći i putu: tko ustraje do svršetka, bit će spašen⁹⁰, vjerni do posljednjeg trenutka, i tako ćemo biti sveti.