Ophoditi se s Bogom, doticati Boga. Gledajte kako nam sveti Luka pripovijeda ozdravljenje krvotočne žene. Isus reče: Tko me se to dotaknuo? Dok su se svi branili, odgovori Petar sa svojim drugovima: Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće, a ti pitaš: tko me se dotaknuo?¹³⁷. Iz Krista izlazi život u bujicama: božanska sila. Sine moj, ti mu govoriš, dotičeš ga, blaguješ ga svaki dan: s njime se ophodiš u svetoj euharistiji i u molitvi, u Kruhu i u Riječi.

Prije podosta godina bio sam svjedokom ovoga prizora: skupina ljudi i, među njima, jedan u narodu glasovit čovjek. Ljudi su zastajali da ga promotre. Iz mnoštva je izašao dječak, prešao rukom po odijelu čovjeka kojemu su se svi divili, i vratio se ozarena lica, govoreći na sav glas: dotaknuo sam ga!

Mi činimo više: imamo osobno prijateljstvo s Isusom Kristom. U tom je odnosu temelj našega dobrog pobožanstvenjenja. U svetoj euharistiji i u molitvi nalazi se katedra na kojoj učimo živjeti, služeći radosnim služenjem svim dušama: učimo upravljati, također služeći; biti poslušni u slobodi, želeći biti poslušni; tražiti jedinstvo u poštivanju raznolikosti, različitosti, u najprisnijem poistovjećenju.

Djela apostolska u malo riječi opisuju ozračje prve kršćanske zajednice: svi bijahu postojani u nauku apostolskom i u zajedništvu lomljenja kruha i u molitvi¹³⁸. S Vjerom, Kruhom i Riječju ustrajat ćemo, zvat ćemo se pobjednicima i imat ćemo svu ljubav koja nas čeka na nebu, nakon što smo bili sretni na zemlji i otvarali putove mira usred svijeta tolikim dušama iz svih naroda.