Bog uzvisuje upravo u onome čime ponizuje. Ako se duša dade voditi, ako je poslušna, ako čvrsto prihvaća pročišćenje, ako živi od vjere, vidjet će u neslućenu svjetlu, pred kojim će poslije začuđena pomisliti da je prije bila slijepa od rođenja. I opet progovori Isus narodu i reče: Ja sam svjetlost svijeta; tko mene slijedi, ne hodi u tami, nego će imati svjetlost života⁴².

U konačnici, naši su sukobi također problem poniznosti. Pogledaj carinika kako moli u hramu: stajao je daleko, i zato mu se Bog lakše približio. Ne usuđujući se podignuti oči prema nebu, imao je već uza se onoga koji je stvorio nebesa… Hoće li biti daleko ili neće, ovisi o tebi. Ljubi, i približit će se; ljubi, i prebivat će u tebi⁴³.