Ne možemo napustiti svoj život pobožnosti, svoj život žrtve, svoj život ljubavi. Izvoditi komediju pred Bogom, iz ljubavi, da se ugodi Bogu, kada se živi uz dlaku, znači biti Božji žongler. Lijepo je – ne sumnjaj u to – izvoditi komediju iz Ljubavi, sa žrtvom, bez ikakva osobnog zadovoljstva, kako bi se ugodilo Gospodinu koji se igra s nama. Živjeti od ljubavi, ne prosjačeći zemaljske naknade, ne tražeći male bijedne nevjernosti, osjećati se ponosnim i dobro plaćenim samo time: pretvarati običnu prozu u jedanaesterce junačkoga spjeva.

Djela su ljubav. Tko je primio moje zapovijedi i drži ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti moj Otac, i ja ću ga ljubiti i sam ću mu se očitovati⁴⁵. Ako nam Gospodin katkad i daje svoju milost te nam daje razumjeti svoje nedokučive sudove⁴⁶, koji su slađi od meda i saća⁴⁷, obično ne biva tako; treba ispunjavati dužnost, ne zato što nam se sviđa, nego zato što smo obvezni. Ne trebamo raditi zato što nam se hoće, nego zato što Bog to hoće: i tada ćemo morati raditi dobre volje. Radosna ljubav, koja dušu čini sretnom, utemeljena je na boli, na radosti da idemo protiv svojih sklonosti kako bismo poslužili Gospodinu i njegovoj svetoj Crkvi.