S druge je strane logično da osjećamo privlačnost, ne više grijeha, nego onih ljudskih stvari koje su same po sebi plemenite, a koje smo ostavili iz ljubavi prema Isusu Kristu, a da zbog toga nismo izgubili sklonost prema njima. Zato što smo imali tu sklonost, predanje svakoga od nas bilo je dar sebe samoga, velikodušan i nenavezan; zato što to predanje čuvamo, vjernost je neprekinuto darivanje: ljubav, darežljivost, nenavezanost koja traje, a ne puki plod tromosti. Kaže sveti Toma: eiusdem autem est aliquid constituere, et constitutum conservare²⁶. Ono isto što je dalo početak tvome predanju, sine moj, morat će ga i očuvati.