Budimo uvijek smireni. Ako smo pobožni i iskreni, neće biti trajnih žalosti, a posve će nestati one druge koje si katkad izmišljamo, jer to objektivno nisu. Živjet ćemo s radošću, s mirom, u naručju Majke Božje, kao njezina mala djeca, jer to i jesmo. S vremena na vrijeme svatko u svojem unutarnjem svijetu ima kakav sitan sukob, koji se oholost potrudi učiniti velikim, da mu dade važnost, da nam otme mir. Ne obazirite se na te sitnice. Recite: grešnik sam koji ljubi Isusa Krista.

Gotovo svi koji imaju osobne probleme imaju ih zbog sebičnosti kojom misle na same sebe. Potrebno je darivati se drugima, služiti drugima iz ljubavi prema Bogu: to je put da nestanu naše žalosti. Najveći dio protivština izvire iz toga što zaboravljamo na služenje koje dugujemo drugim ljudima i previše se bavimo svojim ja. Predati se služenju dušama, zaboravljajući na sebe, tako je djelotvorno da Bog to nagrađuje poniznošću punom radosti.

I nikakva mentaliteta žrtve. Postoji samo jedna Žrtva: Krist, naš Gospodin, na Križu. Potrebni su nam mir i duh služenja. Sve se događa radi vas, kako bi milost, obilno razlivena, poslužila povećanju slave Božje po zahvaljivanjima koja će mu mnogi iskazivati. Zato ne malakšemo; naprotiv, ako se u nama i raspada vanjski čovjek, unutarnji se obnavlja iz dana u dan. Jer nevolje sadašnjega života, tako kratke i tako lake, donose nam vječnu težinu uzvišene i neusporedive slave; i tako mi ne upiremo pogled u vidljivo, nego u nevidljivo; jer ono što se vidi prolazno je, a ono što se ne vidi vječno je³⁷.