Oko vas je mnogo duša, i nemamo pravo biti zapreka njihovu duhovnom dobru. Obvezni smo tražiti kršćansko savršenstvo, biti sveti, ne iznevjeriti ne samo Boga, zbog izabranja koje nam je udijelio, nego ni sva ona stvorenja koja toliko očekuju od našega apostolskog rada. I iz ljudskih razloga: čak se i iz odanosti borimo da damo dobar primjer. Ako bismo jednoga dana imali nesreću da naša djela ne budu dostojna kršćanina, molit ćemo Gospodina za njegovu milost da se popravimo.

Moramo biti – u tijestu čovječanstva – kvasac; i potrebna nam je svetost: popraviti prošle pogreške, pripraviti se s poniznošću srca na vršenje kreposti u našem običnom životu. Budemo li tako živjeli, bit ćemo vjerni. Kakve li radosti kad na večernjem ispitu savjesti možemo reći: Gospodine, cijeloga se dana nisam bavio sobom, jer sam uvijek bio zauzet služenjem tebi, služenjem drugima, radi tvoje Ljubavi!