Nastojmo biti odani tijekom cijeloga svog života i, ako u nekom trenutku osjetimo da nismo, borimo se, molimo Boga za pomoć, i pobijedit ćemo, jer Bog ne gubi bitke. Položimo sve svoje bijede pred noge Isusu Kristu, da On pobijedi: i vidjet ćete kako uzvišen ostaje i na koji će nam način pomoći da pobožanstvenimo svoj zemaljski život.

Ljudska nas slabost prati i u najboljim trenucima, u najuzvišenijim časovima našega postojanja. Imamo – da nas ništa više ne bi moglo iznenaditi – svjedočanstvo svetog Evanđelja. Na Posljednjoj večeri, u onom ozračju izlijevanja ljubavi i božanskih povjeravanja, na okupu najprisnijih, najizgrađenijih, najmilijih: facta est autem contentio inter eos, quis eorum videretur esse maior¹⁰⁶: počeli su raspravljati, prepirati se među sobom o tome tko je najveći, najizvrsniji.

Zato, kada u sebi samima – ili u drugima – osjetimo bilo kakvu slabost, ne smijemo pokazivati čuđenje: sjetimo se onih koji su, uza svoju neospornu slabost, ustrajali i pronijeli riječ Božju svim narodima, i bili su sveti. Budimo spremni boriti se i hoditi: ono što se računa jest ustrajnost.