Tribue sermonem compositum in ore meo, stavi mi u usta prikladne riječi pred onim koji ti proturječi. Iz žestoke prepirke – iz rasprave – ne rađa se svjetlo: strast to priječi. Zato treba znati slušati sugovornika i govoriti smireno, premda to katkad iziskuje unutarnji napor samosvladavanja, zaslužnoga mrtvljenja, jer u tom činu već postoji nadnaravni razlog koji mu daje vrijednost.

Nemojte nimalo sumnjati da čovjek katkad misli da je posve u pravu, a u pravu je tek djelomično, relativno; predmet koji je za jedne konkavan, za druge je konveksan: ovisi samo o kutu gledanja. Pravedno je, stoga, mirno i hladnokrvno proučiti razloge drugih te razmotriti misaono stajalište onoga koji nam proturječi.