Naš je duh takav, star kao Evanđelje – uvijek sam vam pisao – i, poput Evanđelja, nov; sama narav našega poziva, naš način traženja svetosti i rada za kraljevstvo Božje, čini da o božanskim stvarima govorimo istim jezikom kojim se služe ljudi, da imamo iste zdrave običaje kao i oni, da s njima dijelimo isti ispravni mentalitet; da Boga gledamo, rekao bih, iz istoga kuta, svjetovnoga i laičkoga, iz kojega si oni postavljaju, ili mogu postavljati, presudna pitanja svoga života: da nikada ne budemo leden uzor, kojemu se čovjek može diviti, ali ga ne može ljubiti.

Dolazimo, dakle, s mladenačkim poletom preuzeti blago Evanđelja, da ga donesemo u sve kutke zemlje. Ali ne dolazimo ništa revolucionirati. Pijemo dobro staro vino autentičnoga katoličkog nauka, poštujući i ljubeći sve što je Gospodin promicao tijekom tolikih stoljeća, u službi svoje svete Crkve.