S tom sljepoćom ili s tom komotnošću ne mogu shvatiti da je sloboda – osobna sloboda – najvažnija točka duha Djela Božjega; ne mogu shvatiti da najčešće govorimo ja, preuzimajući odgovornost za svoje čine, a da rijetko kada možemo reći mi, jer ostala naša braća – ostali članovi Djela, bolje rečeno – nemaju obvezu slijediti određeni kriterij koji zastupa neki član Opusa Dei, ni u vremenitim stvarima, ni u teološkima koje Crkva prepušta raspravi ljudi. Utješno je čitati u svetom Evanđelju ono neque enim fratres eius credebant in eum, nitko nije vjerovao u Isusa Krista.

Ima drugih osoba koje nas, želeći da osjetimo težinu iskustva njihovih starih godina, gledaju s predrasudom. Ja, naprotiv, mislim – i vi sa mnom – da staro i novo mogu biti puni životnosti: dijete, mladić, čovjek koji je ušao u zrelost ili u starost mogu biti zdravi, jednako zdravi, tijelom i dušom. A godine ih navode da nam daju savjete – koje ne tražimo – s predrasudom i razboritošću staroga, kad su nam potrebne molitve, razumijevanje i ljubav.