Djeco duše moje, sve su to misli koje mi naviru – kao što će se događati i vama – kada, razmatrajući veličinu naše apostolske zadaće usred ljudskih djelatnosti, nastojim zadržati u sjećanju, sjedinjene s prizorima smrti – trijumfa, pobjede – Isusa na Križu, one njegove riječi: et ego, si exaltatus fuero a terra, omnia traham ad meipsum; kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.

Sjedinjeni s Kristom molitvom i mrtvljenjem u svojem svakodnevnom radu, u tisuću ljudskih okolnosti našega jednostavnog života običnih kršćana, činit ćemo ono čudo da sve stvari položimo pred noge Gospodinu, uzdignutu na Križu, gdje se dao prikovati iz tolike ljubavi prema svijetu i ljudima.

Tako jednostavno, radeći i ljubeći Boga u poslu koji je svojstven našoj profesiji ili našem zanatu, onom istom koji smo obavljali kada nas je On došao potražiti, ispunjavamo onu apostolsku zadaću da Krista postavimo na vrhunac i u srž svih ljudskih djelatnosti: jer nijedna od tih čistih djelatnosti nije isključena iz područja našega rada, koji postaje očitovanjem otkupiteljske ljubavi Kristove.