Hodimo u istini i ljubavi: naša odana vjernost pologu vjere, Učiteljstvu Crkve, učinit će nas nositeljima istine, veritatem facientes in caritate, dok prenosimo nauk Evanđelja s ljubavlju Isusa Krista.

Kada se ne može popustiti, nepopustljivost mora biti sveta i stoga će se odnositi na nauk, a ne na osobe: inače ih nećemo moći privesti Bogu, a ne bi nam bilo ni lako ophoditi se s njima bratski, kako to zahtijeva činjenica da smo kršćani. Ne može se popustiti u onome što je stvar vjere: ali ne zaboravimo da za izricanje istine nije potrebno ni s kim grubo postupati.

Ako katkad, iznimno, zbog drskosti i nasilnosti sugovornika, treba stvari reći odlučno, u tom slučaju, kako naše riječi ne bi ranile – irascimini et nolite peccare!, premda govorimo oštro, ne dopustimo da nas ponese strast – trebat će odmah na rane izliti balzam ljubavi, i liječiti, iscjeljivati, objašnjavajući da je u onom konkretnom trenutku bilo potrebno tako postupiti.