Poslanje čijem je ispunjavanju Djelo prionulo izravno, velikodušno, iskreno, bez smicalica i ljudskih pokroviteljstava, ne pribjegavajući – neka posluži usporedba – neprestanom skakanju u potrazi za suncem koje najjače grije ili za najraskošnijim i najupadljivijim cvijetom: sunce je u našoj nutrini, a rad se odvija – kako i mora biti – na ulici, i namijenjen je svima.

U ovim početnim godinama ispunja me duboka zahvalnost Bogu. A istodobno mislim, djeco moja, na to koliki nam put još valja prijeći dok ne posijemo u svim narodima, po svoj zemlji, u svim područjima ljudske djelatnosti, ovo katoličko i univerzalno sjeme koje je Opus Dei došao rasijati.

Zato se i dalje oslanjam na molitvu, na mrtvljenje, na profesionalni rad i na radost sviju, dok neprestano obnavljam svoje pouzdanje u Gospodina: universi, qui sustinent te, non confundentur; nitko se od onih koji svoju nadu polažu u Boga neće postidjeti.