S osobitom pomnjom postupamo tako kada je riječ o pozivima u redovnički stalež. Od prvoga trenutka utemeljenja Opusa Dei gledao sam na Djelo kao na ustanovu čiji članovi ne mogu biti redovnici, ni živjeti ad instar religiosorum – na način redovnika – niti na bilo koji način biti izjednačeni s redovnicima.

I to ne zbog pomanjkanja ljubavi prema redovnicima, koje ljubim i štujem svim svojim silama; toliko, djeco moja, da mogu s potpunom iskrenošću, misleći na te duše, ponoviti iste riječi svetoga Pavla upućene vjernicima u Filipima: testis enim mihi est Deus, quomodo cupiam omnes vos in visceribus Iesu Christi; Bog mi je svjedok koliko ih ljubim, u srcu Isusa Krista.

Duboko častimo i poštujemo svećenički i redovnički poziv, i sav neizmjerni rad koji su redovnici obavili i koji će obaviti u služenju Crkvi: zato ne bi bio moj dobar sin onaj tko ne bi imao toga duha.

No, istodobno ponavljamo da se naš poziv i naš rad – jer su poziv na ostanak u svijetu, i jer se naše apostolske zadaće obavljaju u i iz svjetovnih djelatnosti – potpuno razlikuju od poziva i od rada povjerenoga redovnicima.