Vidite, kćeri i sinovi moji predragi, prema kakvim nas velikim apostolskim obzorjima vodi razmatranje tih karakterističnih vidova naše duhovnosti, koji su svi nanizani na zajedničku nit Božjega sinovstva.

Morate biti veoma zahvalni Bogu, jer nam je dao ovu duhovnost tako iskreno i jednostavno nadnaravnu, a ujedno tako ljudsku, tako blisku plemenitim zemaljskim poslovima. To je sasvim posebna milost – svjetlo Božje, govorio sam vam – koju smo po njegovu milosrđu primili i koju s poniznom vjernošću moramo prenijeti mnogim drugim dušama.

No imajte na umu da su u nemalo prigoda ova duhovnost i ova asketika stajale i još stoje vašega Oca i neke od vaše braće toga da moraju podnositi nerazumijevanje, da moraju slušati kako se ludošću – pa čak i herezom – naziva ono što je Božji put, a ludima i hereticima oni koji njime idu.