Djeca svjetlosti – govorili smo – da budemo svjetlost svijeta. Vi ste svjetlost svijeta… Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. Svjetlost svijeta, djeco moja, živeći prirodno na zemlji, koja je uobičajena sredina našega života; sudjelujući u svim poslovima, u svim plemenitim djelatnostima ljudi; radeći uz njih, svatko u svojem profesionalnom poslu; ostvarujući svoja prava i ispunjavajući svoje dužnosti, a to su ista prava i iste dužnosti koje imaju ostali građani – nama jednaki – društva u kojem živimo. Ali uvijek slobodni od svake spone koja bi nas mogla priječiti da s ljubavlju ispunjavamo Božju volju.

Zato moramo neprestano tražiti – usred svojih svakodnevnih svjetovnih poslova – ophođenje i stalno sjedinjenje s Isusom Kristom, tako da se onaj oganj, koji je Gospodin zapalio u našim dušama, nikada ne ugasi niti oslabi: jer mora biti istina da oni koji nas okružuju opažaju da smo svjetlost Božja koja rasvjetljuje svijet.