Kćeri i sinovi moji, mi rado radimo u miru sa svima, upravo zato što cijenimo, poštujemo i branimo u svoj njihovoj golemoj vrijednosti dostojanstvo i slobodu koje je Bog dao razumnomu stvorenju, od samoga trenutka stvaranja; i, još više, otkako sâm Bog nije oklijevao uzeti ljudsku narav, i Riječ tijelom postade i nastani se među ljudima.

Odatle proizlazi da našim nastojanjem u ophođenju sa svim osobama – nitko nam nije ravnodušan, jer nije bio ni Kristu – mora uvijek ravnati istančana ljudska obzirnost, koja nadilazi puke društvene forme, budući da je ona očitovanje same naše vjere.

Tako se dobro razumije da ovaj duh Djela mora privlačiti naklonost i pomoć tolikih nekatolika, pa i nekršćana, među kojima ćete živjeti, smatrajući ih drugovima u poslu, pouzdanim prijateljima.