Kada budete živjeli sav taj nauk, katkad vam neće biti dovoljno govoriti, osjetit ćete potrebu pjevati od ljubavi, poput onih mladića koji idu pjevati podoknice; ali vi ćete pjesme ljudske ljubavi spjevati na božanski način, i osjećat ćete se poput onih stvorenja o kojima govori Ezekiel kako bi prikazao Gospodinove evanđeliste: ibant et revertebantur in similitudinem fulguris coruscantis; ići ćete svijetom, dajući svjetlo, kao upaljene baklje koje sipaju ognjene iskre.

Duh Sveti čini da naša Majka, Crkva Isusa Krista, živa i uvijek aktualna stvarnost – istovremeno moderna i drevna – u vjernosti bogatomu i dobro čuvanomu pologu koji joj je povjeren, neprestano nalazi potrebne snage kako bi obnovila svoju mladost i pronašla način da prenese, u skladu s vremenima – prilagođavajući se jeziku ljudi, razumijevajući njihov mentalitet – kršćansku poruku svim dušama: nova et vetera, dilecte mi, servavi tibi; sačuvala sam za tebe, predragi, novo i staro, čita se u Pjesmi nad pjesmama.

A u Evanđelju je zapisano da omnis scriba doctus in regno caelorum similis est homini patrifamilias, qui profert de thesauro suo nova et vetera; svaki čovjek učen u Božjoj znanosti sličan je ocu obitelji koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.