Ako je Sin Božji postao čovjekom i umro na križu, bilo je to zato da svi mi ljudi budemo jedno s Njime i s Ocem. Svi smo, dakle, pozvani biti dio toga božanskog jedinstva. Sa svećeničkom dušom, čineći Svetu Misu središtem svojega unutarnjeg života, mi nastojimo biti s Isusom, između Boga i ljudi.

Naše sjedinjenje s Kristom daje nam svijest da smo s Njime suotkupitelji svijeta, kako bismo pridonijeli tomu da sve duše mogu imati udjela u plodovima njegove Muke te upoznati i slijediti put spasenja koji vodi k Ocu.

Neću to prestati ponavljati: da bismo bili sjedinjeni s Kristom usred poslova svijeta, moramo prigrliti Križ velikodušno i s poletom. Sol našega života jest mrtvljenje, kćeri i sinovi moji, koje treba tankoćutno, razborito pratiti naš svakodnevni rad kako bi održavalo naš nadnaravni život, jednako kao što kucanje srca održava život tijela.

Tako ćemo pokazati ostalim ljudima, koji žive i rade usred stvarnosti svijeta, značenje svećeničke molitve Isusa Krista: Pater sancte, serva eos in nomine tuo, quos dedisti mihi… Non rogo ut tollas eos de mundo, sed ut serves eos a malo. De mundo non sunt, sicut et ego non sum de mundo; Oče sveti, čuvaj u svom imenu ove koje si mi povjerio… Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od zla; oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.