U Crkvi i u građanskom društvu nema vjernika ni građana drugoga reda. Kako u apostolskome tako i u vremenitome, proizvoljna su i nepravedna ograničenja slobode djece Božje, slobode savjesti ili zakonitih inicijativa. To su ograničenja koja proizlaze iz zlouporabe vlasti, iz neznanja ili iz zablude onih koji misle da si mogu dopustiti zlouporabu i provoditi posve nerazumnu diskriminaciju.

Takav nepravedan i protunaravan način postupanja – jer ide protiv dostojanstva ljudske osobe – nikada ne može biti put suživota, budući da guši čovjekovo pravo da djeluje po svojoj savjesti, pravo na rad, na udruživanje, na život u slobodi unutar granica naravnoga prava.