Još tri značajke ima Djelo: uz radost, ljubav prema radu i ljubav prema siromaštvu. Bogu ćemo davati ono najbolje, bogoštovlju – koje obično obavljamo u malim oratorijima – ćemo s trudom posvetiti pozornost koja će učiniti nemogućim da mu prinosimo Kajinovu žrtvu: kada muškarac ljubljenoj ženi bude darovao, u znak ljubavi, vreću cementa i tri željezne šipke – već sam vam govorio – i mi ćemo činiti isto s Gospodinom našim, koji je na nebesima i u našim svetohraništima.

Naše siromaštvo, djeco moja, ne smije biti bučno prosjaštvo; naše siromaštvo skriva se iza osmijeha, iza čistoće tijela i čistoće odjeće te, iznad svega, iza čistoće duše. Ne očekujmo – stoga – pohvalu na zemlji, ali ne zaboravimo one riječi svetoga Mateja: Pater tuus, qui videt in abscondito, reddet tibi.

Zato moramo uvijek živjeti ono što je naravno, u čovjeku, s nadnaravnim smislom. Zato ćemo moći zemaljske stvari učiniti božanskima. Zato za nas prihvaćanje našega poziva nije žrtva: nije žrtva, jer znamo da je dokaz izabranja i ljubavi: redemi te, et vocavi te nomine tuo, meus es tu.