Brojni su, dobro to znate iz osobnoga iskustva, putovi božanskoga milosrđa. U Djelo trebaju doći ljudi iz svih naroda, svih rasa i svih jezika; mladi i stari, u celibatu i u braku, zdravi i bolesni: svatko da zauzme mjesto koje mu je dodijelila Božja Volja, svatko da iskoristi prigodu – posve osobitu milost – koju mu nudi dobrota našega Gospodina.

Misleći na ovaj put s okusom ranoga kršćanstva, koji je Bog podigao da na tako divno jednostavan način obnovi čudesa milosti u životu tolikih duša, uživam polako iznova čitati ono što je pisao sveti Justin, sav zadivljen čudesnom moći Evanđelja.

Mi koji smo prije nalazili užitak u razvratu – kaže – sada smo prigrlili samo čistoću; mi koji smo se odavali čarobnjačkim vještinama, sada smo se posvetili dobrome i nerođenome Bogu; mi koji smo iznad svega ljubili novac i uvećavanje svojih dobara, sada i ono što imamo stavljamo u zajedništvo i od toga dajemo dio svakomu tko je u potrebi; mi koji smo se mrzili i ranjavali jedni druge te, odijeljeni različitim načinima života, nismo dijelili dom s onima koji nisu bili istoga roda, sada, nakon Kristova dolaska, živimo svi zajedno i molimo za svoje neprijatelje i nastojimo odvratiti one koji nas progone nepravednom mržnjom, kako bi, živeći u skladu s lijepim Kristovim savjetima, imali dobru nadu da će, zajedno s nama, postići ista dobra koja mi očekujemo od Boga, vladara svega.