Tako će se o nama moći reći ono što psalmist kaže o Gospodinu, Otkupitelju našem i Uzoru našem: exsultavit ut gigas ad currendam viam, premda smo mi tako maleni, a summo caelo egressio eius et occursus eius usque ad summum eius; radovat ću se kao div koji trči svojim putem i ide s jednoga kraja na drugi, koji uvire u nebo, dopirući do najudaljenijih granica; nec est qui se abscondat a calore eius, nema nikoga tko bi se mogao sakriti i svi primaju toplinu.

I videći čudesa koja Gospodin već počinje činiti po našim rukama, u tolikim stvorenjima koja nam se približavaju, nećemo pasti u napast oholosti, jer će u dnu srca odzvanjati onaj redak psalma: Tu es, Deus, qui facis mirabilia: notam fecisti in populis virtutem tuam; samo si ti, Gospodine, onaj koji činiš čudesa, i tako narodima obznanjuješ svoju moć.

Stoga nolite itaque errare, fratres mei dilectissimi: omne datum optimum, et omne donum perfectum, desursum est, descendens a Patre luminum, apud quem non est transmutatio nec vicissitudinis obumbratio; svaki dobar dar i svaki savršen poklon, dobro znate da dolazi odozgor, silazi od Oca svjetlila, u kome nema promjene ni sjene od mijene.