Gospodin hoće da, sami, osobnim apostolatom svakoga pojedinog, ili sjedinjeni s drugim ljudima – možda udaljenima od Boga, ili čak nekatolicima, pa ni kršćanima – planirate i ostvarujete u svijetu svakovrsne vedre i lijepe inicijative, raznolike poput lica zemlje te poput osjećaja i htijenja ljudi koji je nastanjuju, koje pridonose duhovnom i materijalnom dobru društva i mogu svima postati prigoda susreta s Kristom, prigoda svetosti.

U svakom slučaju, veliko sredstvo kojim raspolažete za ostvarivanje jednoga i drugoga oblika apostolata – svatko za sebe, ili udružen s drugim građanima – jest vaš profesionalni rad. Zato sam vam toliko puta ponavljao da je profesionalni poziv svakoga od nas važan dio božanskoga poziva; zato će i apostolat koji Djelo ostvaruje u svijetu uvijek biti aktualan, moderan, potreban: jer dok god bude ljudi na zemlji, bit će muškaraca i žena koji rade, koji imaju određenu profesiju ili zanat – intelektualni ili fizički – koji će biti pozvani posvećivati ga i služiti se svojim radom da posvete sami sebe i da druge privedu jednostavnom ophođenju s Bogom.

Vaš rad, vaš apostolat – koji će nužno morati biti vrlo prozelitski, poput apostolata prvih kršćana – privlačit će osobe željne rada, čvrsta kova, poletne, snažna duha, više postojane nego blistave, odvažne, iskrene, s ljubavlju prema slobodi i – upravo zato – sposobne živjeti naše predanje; sposobne biti, u svome životu, u svome radu, Opus Dei. I to premda im nikada ne bi bila pala na pamet – često zato što žive u poganstvu – mogućnost da budu sretni u prijateljstvu s Bogom i da vode život predanosti i služenja.