Ne može nas čuditi ni to, djeco moja, koliko god bilo bolno to ustanoviti, da ima onih koji nesvjesno tvore prirodno okruženje tih osoba, na koje sam se upravo osvrnuo, puštajući da ih ponesu opća mjesta – koja treba srušiti, jer ograničavaju i uvjetuju božansko djelovanje i životnost Crkve – i predrasude, koje se rađaju iz zablude, iz nedostatka nauka.

Te druge osobe, na koje sada mislim, premda su čestite, ne uspijevaju uvidjeti ispravnost i opravdanost obzorja plemenitih težnji, tako otvorena pred njihovim očima, kakvo nudi Djelo; premda su dobre, ne odolijevaju čekićanju jednostranih ili pogrešnih informacija, koje pronose naizgled ugledni ljudi; premda su nesposobne činiti zlo, ne čine dobro, iz straha pred moćnicima; premda su pametne, pa čak i učene, ne zamjećuju djelotvornost služenja Bogu i njegovoj Crkvi koje se odvija u njihovoj prisutnosti, ni teološki nauk koji ga podupire, ni pravnu normu koju ono zahtijeva.