Sve će to proći; u međuvremenu se borimo u svojem unutarnjem životu, u toj asketskoj borbi koja nas ispunja optimizmom i radošću, mirom i nadom. I ponavljajmo one riječi koje su za mene bile strelovita molitva u prvim godinama našega Djela, molitva, ako hoćete, previše naivna, ali to je ona ista za koju nam sveti Ivan kaže da su je učenici uputili Učitelju: nunc scimus quia scis omnia.

Još je i sada izgovaram: Bog zna bolje. Djeco moja, eratis enim aliquando tenebrae, nunc autem lux in Domino: ut filii lucis ambulate; nekoć bijasmo tama, a sada smo svjetlost u Gospodinu: pođimo naprijed kao djeca svjetlosti.

Pred protivljenjima osjetit ćemo Isusa kako govori Pavlu, a u Pavlu i nama: sufficit tibi gratia mea, nam virtus in infirmitate perficitur; dosta ti je moja milost, jer moja snaga blista i postiže svoju svrhu po tvojim slabostima.

Možete sa sigurnošću, s poniznošću i s jakošću reći onima koji nas ocrnjuju posljednje riječi Tertulijanova Apologetika: tolika je opreka između božanskih i ljudskih djela da nas, kad nas vi osuđujete, Bog oslobađa.