Bilo tko može pripadati Djelu, ako ga Bog pozove; njegov poziv ne mora sa sobom donijeti nikakvu promjenu staleža i, prema tome, nikakvu izvanjsku promjenu. Svatko će ostati na mjestu koje zauzima u svijetu, sa svojim radom, sa svojim mentalitetom, sa svojim staleškim dužnostima, sa svojim profesionalnim obvezama, sa svojim obvezama prema zajednici i sa svojim društvenim odnosima: jer svi su ti odnosi sredstva za njegov apostolski rad kao kršćanina.

Djelo Božje dat će mu svoj osobiti nadnaravni duh – svoju specifičnu askezu – i prikladnu doktrinarnu formaciju, kako bi se mogao posvećivati i ostvarivati svoj Opus Dei upravo u i kroz te iste ljudske stvarnosti.

No, unutar toga potrebnog jedinstva duha i formacije, svaki član Djela djeluje u svijetu – u svojim vremenitim djelatnostima profesionalnoga, kulturnoga, političkoga, društvenoga itd. značaja – s punom slobodom i, prema tome, s osobnom odgovornošću: odgovornošću potpunom i isključivom, koju svatko preuzima kao logičnu posljedicu apsolutne slobode mišljenja i djelovanja, unutar granica vjere i morala Isusa Krista.